Uspješno završena provedba projekta “Pružanje psihosocijalne i fizioterapeutske podrške te kinezioloških usluga korektivnog vježbanja hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji uslijed epidemije bolesti COVID-19“
10. March 2021.
Poziv na ispunjavanje ankete za projekt ”Analiza društvenih faktora koji utječu na kvalitetu života braniteljske populacije-smjernice za budućnost.“
29. March 2021.
Show all

Intervju s korisnikom projekta “Neurotrening i biomehanika pokreta” Zoranom Jagecom

U sklopu projekta “Neurotrening i biomehanika pokreta” napravili smo kratak intervju s našim korisnikom Zoranom Jagecom o tome koje usluge našeg projekta koristi, je li zadovoljan, ali i o njegovom humanitarnom radu u Africi.

  1. Možete li nam se predstaviti ukratko, tko ste, čime se bavite…?
    Moje ime je Zoran Jagec, rođen sam 05.10.1965. godine u Derventi, ali sam praktički cijeli svoj život u Zagrebu. Od 1991. godine sam dragovoljac Domovinskog rata, te sam bio pripadnik izviđačkog voda. Danas sam u invalidskoj mirovini, ali se bavim humanitarnim radom u Africi putem vlastite udruge Class by Class i to je trenutno središte mog zanimanja.
  1. Kako ste čuli za naš projekt i Udrugu RAST?
    Za Udrugu RAST znam već dugo, budući da je moja prijateljica dopredsjednica Udruge, tako da sam uglavnom upoznat s radom Udruge i onime čime se bavi. Za projekt „Neurotrening i biomehanika pokreta“ sam također saznao preko nje. Dok još nije službeno započela provedba samog projekta i aktivnosti, ona me je pozvala, upoznala s budućim projektnim timom i predstavila projekt. Svidio mi se program, a i smatrao sam da će mi koristiti uključenje u takav oblik usluga, vježbanje sa stručnjacima posebice. Inače, kada se sami trebate pokrenuti, to ide malo teže, uvijek je nekako „od ponedjeljka“. Ovako imate svoj termin, pa imate osjećaj obaveze da to i ispoštujete.
  2. Koji je Vaš osnovni motiv za uključivanje u program?
    Moj osnovni motiv za uključenje je bilo lošije psihofizičko stanje i zdravstveni problemi sa zglobovima, kostima, pokretljivosti općenito. Ovaj projekt mi se činio kao idealna prilika da poboljšam svoje zdravstveno stanje, a samim time i psihičko zdravlje.
  3. Koje usluge projekta „Neurotrening i biomehanika pokreta“ koristite?
    Koristim usluge pružanja zdravstvene skrbi, u vidu vježbanja i treninga s kineziologom, kineziterapeutom i fizioterapeutom, prema programu vježbanja koji sam dobio. Najčešće vježbam prema DNS sustavu. Cilj tog vježbanja je naučiti nove i pravilne kretnje kako bi se rasteretila kralježnica i ublažile tegobe i bolovi. Onda tako naučene kretnje mogu koristiti u svojoj svakodnevici. U principu se radi na jačanju snage, izdržljivosti i stabilnosti i time se onda otklanjaju tegobe i bolovi npr. u donjem dijelu leđa. Ali, to će vam sigurno bolje objasniti stručnjaci koji provode ovu metodu, poput fizioterapeuta Tomislava Međimoreca s kojim u sklopu vašeg projekta vježbam.
  4. Osjećate li poboljšanja u Vašem stanju od kada ste korisnik projekta?
    Definitivno osjećam poboljšanje, na polju boljeg fizičkog zdravlja, bolje kondicije, a i problemi s ramenom koje imam već jako dugo, su ublaženi. Općenito, bolje se osjećam, pokretljiviji sam, sretniji sam, nakon svakog treninga osjećam još veću motivaciju jer uočavam promjene na bolje. Mogu reći da sam postigao i bolje duhovno stanje.
  5. Imate li preporuku kako najlakše privući nove korisnike da se uključe u naš projekt, kako najlakše doprijeti do braniteljske populacije?
    Kontaktirajte braniteljske udruge, predstavite im program i zasigurno će im se svidjeti. Mislim da je program kvalitetan i da puno pripadnika braniteljske populacije može uočiti osobne benefite od uključenja u program. Naravno, osobna preporuka je uvijek najbolja, netko tko je već uključen i zadovoljan, kao ja, će možda najbolje osobnim iskustvom privući novog korisnika. Problem je jedino što su ljudi ili prezaposleni, a i malo lijeni, pa često lako odustanu.
  6. Imate li neki savjet kako poboljšati usluge koje nude projekti kreirani za hrvatske branitelje ili što mislite na koje usluge bi se više trebali fokusirati, što nedostaje ili čega je previše?
    Mislim da bi trebalo biti više projekata koji nude ovakve usluge individualnih treninga i vježbanja kako bi se to moglo i češće odvijati. Bilo bi više osoba koje nude takve usluge, pa bi se mogao i napraviti dulji unaprijed plan vježbanja i termina treninga koji bi bili češći.
  7. Malo zanimljivosti za naše čitatelje, neko vrijeme Vas nije bilo kod nas, ispričajte nam malo o Vašoj posljednjoj pustolovini.
    Pa kao što sam spomenuo, imam udrugu Class by Class koja se bavi izgradnjom škola u ruralnim područjima Afrike. Trenutno smo bazirani u Tanzaniji. Jedna takva pustolovina je zapravo putovanje od 3 mjeseca, koje kreće s nabavkom materijala, zatim pronalaskom lokacije za izgradnju škole, razgovorima s mještanima i plemenskim zajednicama. Problem na koji nailazim uglavnom nisu djeca, već stvaranje navika kod odraslih, da oni shvate da moraju djecu slati redovito u školu, da je to važno s obzirom na njihov veliki problem nepismenosti. Naš osnovni cilj je doprijeti do tih zajednica koje su u zabačenim dijelovima Afrike i da djeca nauče prvenstveno čitati i pisati. U 21. stoljeću kada mi pričamo o osnivanju zajednica na Marsu, tamo je još uvijek jako veliki broj djece koja ne znaju niti čitati niti pisati.
    Cijeli taj put je uvijek prava avantura, jer je svaki dio pustolovina, od komunikacije s mještanima, do svega ostaloga.
    Učitelje organiziraju i pronalaze lokalne zajednice same, oni polažu test nakon tromjesečnog seminara, moraju imati certifikat da bi mogli raditi s djecom, a seljani ih sami plaćaju. U školama koje gradimo ostvarujemo suradnju s najbližim osnovnim školama koje daju svoju podršku i kontrolu u samoj toj provedbi školovanja u izgrađenim školama. Naravno, onda kada je to moguće, budući da su mjesta u kojima radimo tijekom kišne sezone potpuno odsječena po nekoliko mjeseci.
    Baš sam nedavno dobio jednu dobru vijest, u selu gdje smo prvu školu izgradili, lokalne vlasti razmišljaju o tome da se napravi puni profil osnovne škole tamo. To je pokazatelj da smo ipak napravili jednu dobru stvar i da taj naš projekt ima budućnost, da unatoč problemima postoji interes i da je prepoznata dobrobit projekta.
    Evo za kraj na masai jeziku: „Aše“, odnosno hvala. I jedna zanimljivost, „Kai“ na masai jeziku znači što – eto jedna poveznica između hrvatskog i masai jezika.

    Na otvorenju zadnje izgrađene škole su posađene stabljike manga i naranče

FOTO: Zoran Jagec