Biomehanička dijagnostika za hrvatske branitelje u Vinkovcima
13. September 2021.
Show all

Što su vrijednosti i koje vrijednosti gajimo?

Što je vrijednost? Što je moralnost? Jesu li povezane ili odvojene? Čini se da je vrijednost, kao i moralnost teško definirati i objasniti  jednom sveobuhvatnom definicijom. Različiti autori iz različitih znanstvenih područja  nude različite pristupe definiranju pojma vrijednosti te koriste raznovrsne nazive (vrednote, životni stil, idejna orijentacija, vrijednosna orijentacija, norme i slično). Vrijednost je različito definirana, no ipak joj u načelu stoji jedna te ista premisa – vrijednosti imaju snažnu ulogu usmjeravanju ljudskog ponašanja.  Neki autori  definiraju vrijednost kao „vrstu vjerovanja, koje – kad je jednom internalizirano – postaje standard ili kriterij za usmjeravanje ponašanja“. Vrijednost možemo smatrati okvirom po kojemu se moramo ponašati i djelovati, te unutarnjom smjernicom koja će nam pomoći raščlaniti što bismo trebali napraviti, a što ne, što je prihvatljivo, a što nije.

 Ovakav pristup definiranja vrijednosti ima dosta zajedničkih elemenata s definiranjem morala. Moral je prema Hrvatskoj enciklopediji definiran kao sustav nepisanih društvenih normi što određuju način ponašanja u određenoj društvenoj zajednici, a zasnivaju se na običajima i na općenito prihvaćenim mjerilima vrjednovanja postupaka sa stajališta načela „dobra“ ili „zla“. Moral generalno diktira „dobar“ ili „loš“ smjer u kojem pojedinac može krenuti u svojim odlukama, no i u samoj definiciji uvrštena je riječ „vrjednovanje“, koja dolazi od riječi „vrijednost“. Vrijednost se može uplesti u sami moral, ali ipak mora stajati i izdvojena iznad svih i tako stvarati koherentnu, povezanu cjelinu.

Novija etika tumači kako se vrijednosti ne mogu izvoditi neposredno iz sadašnje spoznaje. Drugim riječima, vrijednosti uvijek pretpostavljaju prešutni međuljudski dogovor koji polazi pod određenim uvjetima. Tek kada se zajednica složi oko tih uvjeta, nastaju vrijednosti po kojima treba živjeti. Jedan od najznačajnijih teoretičara u psihologijskom pristupu proučavanja vrijednosti je Schwartz  i njegova teorija univerzalnih sadržaja i strukture vrijednosti  koja ukazuje na važnost motivacijskih aspekta vrijednosti  i na moguće konflikte vrijednosti.  Ističe postojanje  deset motivacijskih tipova (moć, postignuće, hedonizam, poticaj, nezavisnost, univerzalizam, dobrohotnost, tradicija, konformizam, sigurnost) koji  nastaju  iz tri univerzalna ljudska zahtjeva postajanja: biološka potreba, potreba za socijalnom interakcijom i funkcioniranje grupa. Pojedinci se razlikuju zbog različitih hijerarhija  vrijednosti tj. po značaju koji pojedinac daje određenom tipu vrijednosti.

Poznajući činjenicu da se vrijednosti ne prenose genetski, već je za njihov prijenos odgovoran proces socijalizacije, važno je kroz obitelj, obrazovne ustanove te druge institucije  raditi na prenošenju moralnih vrijednosti koje osiguravaju dobrobit pojedinca i društva. Pod kontekstom moralnih vrijednosti smatra se pojedinčeva prosudba dobrog ili lošega, poželjnog ili nepoželjnoga te ispravnoga ili neispravnoga postupanja prema drugima i općenito prema svome okruženju. Moralne vrijednosti omogućuju pojedincu razgraničavanje dobra i zla, a čovjekova čistoća, istinoljubivost, dobrota, poniznost, pravednost i čestitost daju mu višu dimenziju od same određenosti biološko društvenim premisama.  Rezultati istraživanja provedenog  na mladima u Hrvatskoj ukazuju da je kod mladih koji imaju visoko izraženu socijalnu odgovornost, koji životne uspjehe pripisuju unutarnjim faktorima (naobrazba, trud i rad  nasuprot važnosti poznavanja pravih ljudi, bogate obitelji i slično)  izraženija konvencionalna i samoostvarujuća orijentacija od hedonističke orijentacije. Mladi hedonističke vrijednosne orijentacije neorganiziranije provode slobodno vrijeme te su skloniji devijantnom i antisocijalnom ponašanju.

Istraživanje provedeno 2021. godine u sklopu projekta Udruge RAST „Istraživanje – identitet i skrb“ financiranog od Ministarstva hrvatskih branitelja pokazuje da hrvatski branitelji, članovi njihovih obitelji te  djelatnici u sustavu skrbi za branitelje visoko rangiraju vrijednost „obiteljska sigurnost“. Vrijednost  „obiteljska sigurnost“  je hrvatskim braniteljima na prvom mjestu, dok je članovima njihovih obitelji i djelatnicima skrbi na drugom mjestu. Dijeljenje sličnih vrijednosti hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji potvrđuje gore navedenu tezu o obiteljskom prijenosu vrijednosti. Nadalje, vrijednost „nacionalna sigurnost“ kod hrvatskih branitelja zauzima visoko drugo mjesto, dok je kod članova njihovih obitelji na desetom mjestu, a kod djelatnika iz sustava skrbi na dvadeset i drugom mjestu. Sve tri skupine smatraju da je važno biti zdrav i rangiraju tu vrijednost među prve četiri. Hrvatski branitelji i članovi njihovih obitelji suglasni su kod vrijednosti „biti iskren“ te je ta vrijednost kod ove dvije skupine rangirana na četvrtom mjestu, dok je  skupina djelatnika sustav skrbi za branitelje tu vrijednost smjestila na osmo  mjesto. U prvih deset vrijednosti koje su hrvatski branitelji  procijenili kao važne spadaju još iskazivanje poštovanja roditeljima i starijima,  pravo na slobodu misli i dijela,  briga za slabije, pravo na privatnost i iskreno prijateljstvo. Isto tako,  članovi obitelji hrvatskih branitelja navode kao značajne vrijednosti uz gore navedene unutarnji sklad, prijateljstvo, zrelu ljubav i urednost.  S druge strane, djelatnici sustava skrbi za branitelje navode važnost društvene pravde, odgovornosti i prava na izbor vlastitih ciljeva.

Sve tri skupine kao najmanje značajnu vrijednost ističu moć koja ustvari označava dominaciju i kontrolu nad drugima. Uz to, smatraju najmanje važnima usmjerenost na materijalna dobra, autoritet, pokornost i poslušnost. Isti rezultat po pitanju vrijednosti „moć“ dobiven je na populaciji hrvatskih građana.

Uz individualni sustav vrijednosti kojeg posjeduje svaki pojedinac, postoje i sustavi vrijednosti koji karakteriziraju  pojedine grupe, vjerske zajednice, klubove,  institucije te čitava društva.  Kao individualne, tako i društvene vrijednosti  posjeduju osobinu stabilnosti kroz različite situacijske faktore, no one nisu potpuno nepromjenjive i  mogu se diferencirati s obzirom na vremenske i prostorne uvjete.  Društvene vrijednosti mogu se modificirati unutar istoga društva s protokom vremena, a različita društva mogu posjedovati različite vrijednosne sustave. Vrijednosti imaju adaptivnu ulogu usmjerenu ka očuvanju veza s članovima određene grupe,  a u prenošenju vrijednosti naglasak se stavlja na  identifikaciju s grupom, pozitivnim odnosima i lojalnost.

Trebamo li vrijednosti kao društvo? Da. Zašto? Bez njih ne bismo funkcionirali, makar te vrijednosti bile prešutne. Bez njih bismo svi bili besciljni i kao društvo ne bismo ostvarili zajednice koje danas imamo. Vrijednosti predstavljaju jedan od esencijalnih fenomena psihe čovjeka kao i jednu od karakteristika po čemu se ljudi najviše međusobno razlikuju. Imaju relativno stabilnu hijerarhijski organiziranu strukturu te značajnu motivacijsku komponentu ponašanja pojedinca. Posjeduju određenu sposobnost transformacije do koje dolazi zbog utjecaja različitih povijesnih, vremenskih, društveno-političkih i individualnih faktora. Kako bi se moglo dati objašnjenje o odnosu  između vrijednosnog sustava i određenog ponašanja osobe bitno je poznavati strukturalni odnos usklađenosti i konflikata vrijednosti.  Također je važno provoditi istraživanja na mladima jer kod njih proces socijalizacije nije gotov i stoga su podložniji utjecajima iz okoline, te na temelju njihovih vrijednosti brže se dobiva uvid na tok promjena određene kulture i društva.

U današnjem vremenu  globalizacije i individualizacije  važno je  obratiti pažnju na sve segmente društvene odgovornosti na osobnoj i na grupnoj razini. Jer svi snosimo dio rješenja u sebi za boljitak sebe samih i pojedinaca oko nas.   Društva s razvijenom sviješću o društvenoj odgovornosti usmjerena su ka dobrobiti svih pojedinaca u zajednici, većoj društvenoj solidarnosti, razvijanju tolerancije i sloboda, a poseban naglasak treba staviti na marginalizirane društvene zajednice.

Također, posebno je značajno provoditi istraživanja vrijednosti usmjerena  na kognitivne  faktore koji utječu na vrijednosni sustav pojedinca.  Proučavanje vrijednosti s toga aspekta  dodaje jednu višu dimenziju jer jedino vrijednosti koje smo osvijestili kao svoje vlastite, a ne kao razvojno usvojene, osiguravaju psihološku dobrobit od življenja u skladu s vlastitim vrijednostima. U trenutku kada postajemo svjesni vlastitih  vrijednosti, imamo i mogućnost osigurati kognitivnu potrebu tim vrijednostima i tako ih učiniti trajnijim i stabilnijim u  individualnom sustavu vrijednosti. Na kraju, važno je istaknuti da je kod prenošenja    vrijednosti  s roditelja na potomke izuzetno značajno postojanje konzistentnosti roditeljskog ponašanja i odgoja. 

Popis literature

  1. Črpić, G. (2011). Mogućnosti i poteškoće modernizacije hrvatskog društva u perspektivi Mardešića, Rogića i Županova. Nova prisutnost: časopis za intelektualna i duhovna pitanja9(2), 375-389.
  2. Franc, R., Sučić, I., & Šakić, V. (2008). Vrijednosti kao rizični i zaštitni čimbenici socijalizacije mladih. Diacovensia: teološki prilozi16(1-2), 135-146.
  3. Ferić, I. (2007). Univerzalnost sadržaja i strukture vrijednosti: Podaci iz Hrvatske. Društvena istraživanja: časopis za opća društvena pitanja, 16(1-2 (87-88)), 3-26.
  4.  Ferić, I. (2009). Vrijednosti i vrijednosni sustavi: psihologijski pristup. Zagreb: Alinea.
  5. Hooper, C., Zbar, V., Brown, D., Bereznicki, B. (ur.) (2003.). Valueseducationstudy: Literature review. Valueseducationstudy – Finalreport. Curriculum Corporation: Melbourne
  6. Hrvatska enciklopedija. (n.d.) s http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=65496
  7. Jukić, R. (2013). Moralne vrijednosti kao osnova odgoja. Nova prisutnost: časopis za intelektualna i duhovna pitanja11(3), 401-416.
  8. Kluckhohn, C. (1962). Cultureandbehavior. Oxford, England: Free Press Glencoe
  9. Rescher, N., 1969, Introduction to ValueTheory, Prentice-Hall, EnglewoodCliffs: New Jersey
  10. Sekulić, D. (2016). Vrijednosti u hrvatskom društvu. Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo. Zagreb.
  11. Valjan Vukić, V. (2013). Slobodno vrijeme kao” prostor” razvijanja vrijednosti u učenika. Magistra Iadertina8(1.), 59-73.